Hja, druga godina prolazi, treći blog dolazi.
Ususret našem drugom rođendanu, ne mogu a da ne bacim pogled unatrag, na godinu iza nas, drugu godinu u Tolkienovoj kući, u samom srcu našeg Zagreba.
What a ride it was…
Malo smo stariji, nadam se i pametniji.
Preseljenje u Zagreb došlo je kao logičan slijed okolnosti, nakon dvije godine svakodnevnih putovanja, umora i neizbježnih kašnjenja koja bi rijetko koji šef tolerirao, čak i da smo zlatnih ruku.
Učenje od boljih se nastavlja, a standardi koje smo postavili sami nas tjeraju da budemo bolji, da planiramo, usavršavamo se i preskačemo vlastite letvice.
Kao geek za pivo, Tolkiena i rock’n’roll, ne žalim ni jednog dana provedenog ovdje.
Ni za stresovima, ni za nespavanjima, ni za trčanjem, smišljanjem i promišljanjem kako i što bolje napraviti.
Ne žalim ni trena.
Želim još više, i bolje, i mudrije, i staloženije.
Ali ponekad nas život postavi u uloge koje ne biramo sami, kao što je Frodo dobio prsten, ili Gandalf putovao s Pippinom.
I to je u redu.
Ovim putem želim zahvaliti Sari i Mariju, dobrim duhovima naših društvenih mreža, bez kojih ne bi bilo onih videa koji danas broje stotine i tisuće pregleda.
Hvala i našim dragim dobavljačima na dobroj volji i strpljenju, kolegama koji su nam nakon lanjske „totalke“ napravili novu tendu, i svima koji su s nama dijelili ovo ljeto.
Posebno hvala našim gostima, i domaćima i onima koji su potegnuli s drugog kraja svijeta, s Novog Zelanda i Australije, samo da nas pronađu na Opatovini.
Ponizan sam i sretan što sam okružen ljudima koji su me u ovom gradu prihvatili, koje danas mogu zvati prijateljima, a ne samo poznanicima.
Hvala, Zagrebe.
Idemo dalje – lutamo, tražimo se, i nalazimo.
Vidimo se u Tolkien’s House.